KAZALIŠNI GLOBUS

Edinburgh – I ove godine edinburški festival Fringe bio je najveći umjetnički događaj na planetu Zemlji, kako se rado reklamira. Na festivalu koji je završio prošloga tjedna u 21 dan koliko traje izvedeno je blizu (pazite sad!) 50.000 predstava. Za razliku od paralelnog i „institucionalnog“ Edinburgh International Festivala, Fringe je fešta na kojoj mogu nastupiti baš svi, nađu li prostor i imaju predstavu koju žele pokazati. Osnovni problem svih izvođača ovdje jest postati zapažen i privući publiku, što nije jednostavna zadaća kad se broj izvedbi u danu penje na nekoliko stotina. U privlačenju onih koji će platiti ulaznicu najbitniji je, kažu iskusni, naslov predstave. Teško je na Fringeu odrediti najbolju predstavu ili izvođača, ali oko one s najprovokativnijim naslovom ove godine nije bilo dvojbi: riječ je o produkciji Awkward Conversations With Animals I’ve Fucked. Kako naslov i sugerira, riječ je o monodrami u kojoj protagonist u pet monologa razgovara sa životinjama s kojima je upravo „vodio ljubav“. Provokacija je uspjela, Rob Hayes, autor drame, postao je poznat preko noći, a kritika je pisala da se iza provokativnog naslova ipak krije dobra drama. Pa tko voli...

New York – Seks s neznancima nakon naslova s edinburškog Fringea djeluje kao kamilica. Ipak, premijera drame takva naslova Laure Eason u njujorškom off-kazalištu Second Stage naišla je na jako dobre reakcije. Suptilna duodrama o Oliviji, spisateljici u četrdesetima koja u osamljenom malom hotelu, zametenu u snijegu, piše novi roman i Ethanu, mlađem muškarcu koji tu zbog snježnih uvjeta na cesti silom prilika zastaje, razvija se u odličnu psihološku dramu.

U hotelu na osami i bez interneta i televizije dvoje ljudi upućeni su jedno na drugo, a kad se pokaže da je i on pisac, razvije se i strast. Drama o požudi, ljubavi i složenosti ljudskih odnosa u digitalnoj eri u režiji Davida Schwimmera i s glumcima Ann Gunn i Billy Magnussenom razvija se u neočekivanu smjeru.

Moskva – Pred početak nove sezone u moskovskim kazalištima najutjecajniji kazališni kritičar u inozemstvu – što sigurno ima veze s tim što piše na engleskom – John Freedman odabrao je ljude i događaje koji su u kazalištu odredili prošlu sezonu. Sezonu su nažalost obilježili represivni zakoni koji zabranjuju „opscenost“ u kazalištu. O tome što je opscenost odlučuju, naravno, političari s Putinom na vrhu, pa se u pitanje dovodi sloboda umjetnosti. Konzervativne skupine često su prosvjedovale u kazalištu, a jednom su i prekinule izvedbu. Novi konzervativizam i obnovljena cenzura sigurno neće pomoći kazalištu pa je zato osoba godine u ruskom kazalištu: cenzor! Najbolje kazalište protekle sezone je Gogolj centar, najčešće od službene politike napadan teatar kojeg vodi Kiril Serbrenikov, a u čijim je hrabrim produkcijama „nedostajalo patriotizma“, rekli su patriotizma puni parlamentarci. Najbolji je dramski pisac po izboru Freedmana Mihail Durnenkov, koji je unio novi život u festival drame Ljubimovka, dok je najbolja nova drama Maskerata Mihaila Ugarova, suvremena obrada Ljermontova klasika. Najzanimljiviji je redatelj Dmitrij Krimov, dok je najuzbudljivija produkcija Lady Macbeth iz naše oblasti Kama Ginkasa. Kako je vidljivo iz ovog izbora, moskovsko kazalište, unatoč novoj represiji, i dalje je živo i umjetnički provokativno.

Sydney – Kazalište Belvoir, jedna od najzanimljivijih australskih scena, započelo je novu sezonu Ibsenovom Norom, klasikom u suvremenoj interpretaciji. Podnaslov je produkcije Po Ibsenovoj Nori, a kao autorica supotpisana je Kit Brookman. Dvojba Nore iz 2014. identična je, tvrdi Brookmanova, onoj iz 1879: koliko žena može izdržati i zašto. Prvi čin situacija je temeljena na Ibsenu, manipulativni, nesigurni muž i žena koja može više, ali je spremna na žrtvu za obitelj. Nora ima samo jedan izlaz, a on vodi kroz vrata kuće. Tu Kit Brookman nastavlja tamo gdje Ibsen staje. U režiji Anne-Louise Sarks i s Blazey Best u naslovnoj ulozi produkcija je uzbudljivo istraživanje emocija i bračnog života.